Kako je gospodin Bavor iz Strakonjica izgubio utvrđeni grad Zvikov

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   01.12.2010.     4415

Kako je gospodin Bavor iz Strakonjica izgubio utvrđeni grad Zvikov

Još u Nymburku spomenuli smo, kako je složena politička situacija nakon umorstva posljednjeg Přemyslovca Vaclava III. utjecala na proizvodnju piva u Češkoj. Sada pogledajmo, kakva je previranja to izazvalo na češkom jugu. Usredotočimo se na godinu 1307.

Češkom vlada Rudolf Habsburški , novi suprug Eliške Rejčke, mlađahne udovice Vaclava II. Podržava ga niz istaknutih plemića, među njima i Jindřich iz Rožmberka, kojem zauzvrat obećava austrijsko vlastelinstvo Raabs i druge privilegije. No ništa manje ugledna nije ni skupina plemića, koja proglašava, da po izumiranju kraljevskoga roda kod primjene mačem izborenoga nasljednog prava žena, prednost ne može imati kraljeva udovica, koja je porijeklom Poljakinja, nego sestre ubijenog kralja, koje su Přemyslovke. Na čelu te strane stoji Bavor iz Strakonjica, po važnosti drugi južnočeški velmoža. U osobama dvaju vladara suprotstavljena su tako dva centra moći južne Češke - Krumlov i Strakonjice - a time također i njihova piva: krumlovsko (tada još nitko nije slutio da će se ono jednog dana zvati Eggenberg) i strakonjičko.

U pravnoj raspravi o nasljeđivanju kraljeva strana nema argumenata, koje bi suprotstavila zahtjevima přemyslovskih princeza. Stoga spor nastoji riješiti silom. Kraljeva vojska, pojačana rožmberskim četama i drugim saveznicima, provalila je u južnu Češku, a protivnici - brojčano slabiji - morali su se Rudolfu predavati jedan za drugim. Na kraju je gospodin Bavor ostao sam. Utvrdio se u Horaždovicama i čekao; ta valjda će mu netko priskočiti u pomoć. Ali, u tom trenutku više nije bilo nikoga, tko bi mu mogao pomoći. U Horaždovicama polako nestaje namirnica i krmiva za konje. Jedino čega ima dovoljno je pivo. Voda je u Horaždovicama bilo oduvijek - ta ne teče li tuda zlatonosna Otava - a u zalihe pivarskoga ječma ne da gospodin Bavor ni dirnuti, pa makar cijeli grad gladovao.

Kad je gospodin Bavor - sjedeći uz krigl - konačno shvatio, da je njegova situacija beznadna, i počeo razmišljati o kapitulaciji, došlo je na strani napadača do neočekivanog obrata. Kralj Rudolf iznenada umre. Kroničari spominju otrov (kao i kod svih drugih naglih smrti kraljeva o kojoj god zemlji da se radi), drugi opet spominju kraljevu iscrpljenost ljubovanjem - Elišku Rejčku pratio je naime glas strastvene ljubavnice. Temeljiti suvremeni znanstvenici govore pak o dizenteriji, koja se kao posljedica nedostatnih higijenskih uvjeta raširila kraljevskom vojskom. Infekcijska proljevna oboljenja šire se prije svega kontaminiranom vodom. Vojnici pak vodu piju samo u nestašici drugih pića. Možemo dakle špekulirati da je napadačima nestalo piva, jer su lokalne pivovare u Strakonjicama stalno bile u rukama ljudi gospodara Bavora, a rezervni kontingenti iz rožmberskih pivovara prestali su stizati zbog velike udaljenosti i loših cesta.1

 Kralj Rudolf umire 3. srpnja 1307. godine. Među plemićima u njegovom okruženju nastaje metež; kralj im je za njihovu pomoć puno toga naobećavao, a sad to više ne može ispuniti. Kraljevom smrću je narušena i njihova buduća situacija; ta slijedećeg će kralja sutra okruživati oni koji su danas vojno gotovo poraženi... No, gospodin Jindřich iz Rožmberka zbunjene će plemiće brz umiriti. Ta oni su jedini koji znaju da je kralj mrtav! Dovoljno je neko vrijeme šutjeti, kralj možda još štogod i ispuni...

U međuvremenu je gospodin Bavor, slomljen opsadom, odlučio priznati poraz. Tajni pregovarači dviju strana dogovorili su uvjete kapitulacije - doći će u kraljev šator i pokoriti mu se, pa se može nadati kraljevoj milosti. Da bi se kralju umilio predana će u njegove ruke jedan svoj zamak. Bit će to Zvikov nad mjestom gdje se spajaju Vltava i Otava. Gospodin Bavor iz Strakonjica dao je izraditi prigodnu povelju - nosi datum 3. srpnja 1307. godine - a uvečer toga dana s nevelikom skupinom otiđe u šator opsjedatelja. Nije mu dobro, premda se prije puta okrijepio jakim pićem. Sve je doduše dogovoreno, ali kralj je kralj; dovoljna je samo mrvica njegova gnjeva i on - Bavor iz Strakonjica - bit će kraći za glavu.

Kraljevi plemići gospodina su Bavora uz kompletan ceremonijal doveli u kraljev šator. Unutra je polumrak. Gospodin Bavor klekne pred kraljevim prijestoljem, duboko nakloni glavu i izvergla svoj tekst kako se kaje i predaje na milost. Preda povelju o predaji Zvikova. Cijelo vrijeme kralj ne prozbori ni riječ... Kad tišina postane preduga, komornici dignu gospodina Bavora i dok su mu se noge tresle izvedu iz šatora. Plemići mu čestitaju kako je jeftino prošao... Slijedećeg dana - 4. srpnja - kralj Rudolf potpisuje povelju, kojoj svježe osvojeni grad Zvikov predaje gospodinu Jindřichu iz Rožmberka. Ne znamo koliko je to zadovoljstvo stajalo gospodina Jindřicha. Za kraljevu smrt znalo je niz plemića i svi kraljevi dvorjani. Svi oni morali su uvjerljivo odigrati predstavu pred gospodinom Bavorom. A odigrali su je uistinu dobro - bili su naime dobro motivirani; kraljevo mrtvo tijelo posadili su na tron i poduprli, prigušili svjetlo... Kada je gospodin Bavor predao svoj zamak mrtvom kralju, gospodin Jindřich je već imao slobodne ruke. S kraljevim notarom dogovorio je izdavanje falsificirane darovnice, a datumom njena izdavanja nisu se previše opterećivali. Notar je pak u svom poslu bio vrlo temeljit - budući da je kralj Zvikov dobio tek 3. srpnja uvečer, mogao ga je darovati tek 4. srpnja rano ujutro, pa je tako i napisao. Gospodinu iz Rožmberka to nije smetalo; uostalom, listina će biti u njegovom vlastitom arhivu i neće je nikome davati na čitanje. Nije ni slutio da će listina biti sačuvana do danas i da će je čitati tkogod hoće.

Gospodin Bavor je brzo doznao za prijevaru, ali to mu ništa nije vrijedilo, jer je njegov zamak već zauzela rožmberska posada. Znao je to i onovremeni kroničar, pa je napisao:"S božjim dopuštenjem umre kralj strašno iscrpljen dizenterijom, i tu neki velmože dovedoše gospodina Bavora pod mračni šator u čijoj tami počivaše tijelo već umrloga kralja, a rastrojen od straha tu se gospodin Bavor odrekne svoga zamka Zvikova, koji odmah dopadne gospodina Jindřicha iz Rožmberka, a još i danas njime vlada njegov sin, Petr iz Rožmberka." Rožmberzi su u Zvikovu stolovali sve do 1336. godine, odnosno gotovo trideset godina, dok ga od njih nije otkupio Jan Lucemburški.

Iz ove prispodobe proizlazi: Kao prvo, da nedostatak piva može imati smrtonosne posljedice - vidi slučaj kralja Rudolfa. Kao drugo, da pretjerivanje u količini piva koje se pije za hrabrost - jer kako inače objasniti čudnu sljepoću i neopreznost gospodara Bavora? - može uzrokovati veliku štetu na imovini. Stoga u svemu treba imati mjeru!

1Nestašica piva ne samo da je pospješivala širenje dizenterije, nego je i onemogućavala njeno učinkovito liječenje. Proljevna oboljenja naime obično dovode do smrti uslijed dehidracije i ionske neravnoteže. Zato je pivo - idealni izotonični napitak - najbolji lijek za proljevna oboljenja. Ipak se mora dozirati žlicom, ali što češće. Ovo teoretsko razmatranje možemo zaključiti konstatacijom da je pivo svojim konzekvencama uništilo sirotog kralja Rudolfa - a Rejčku po drugi put učinilo udovicom. Ovdje bi ovo poglavlje moglo završiti, ali bi se tada moralo zvati „Kako se uslijed nedostatka piva dizenterija proširila kraljevskom vojskom i kralju Rudolfu donijela smrtni konac". Poglavlje se - kako vidimo gore - zove drugačije. Stoga nam valja nastaviti izlaganje.

Preveo Mato Pejić

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Tko ne pije ni živio nije, tko pivo guta, živi dva puta!
Češka

Nacrtaj mi krigl

Berardi-Milazzo - Ken Parker (Vrelo nebo Meksika, str 16)
Berardi-Milazzo - Ken Parker (Vrelo nebo Meksika, str 16)

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga