Ja sam Gruit

Hrvatska   |   Borna Kezele   |   09.09.2017.     616

 Ja sam Gruit

„Čudni su putevi pivski."

Nalazimo se u prostoru stare škole u Novom Marofu koji je privremeno postao mjesto evolucije Vaših okusnih pupoljaka. Osmoga rujna ovdje se održava multi-događaj pod nazivom „Javna prezentacija projekta: Stara škola - nove metode" u sklopu kojeg su majstori pivari iz Udruge Pivara Sjever (UPS) izložili proizvode svoje kućne radinosti. Ovo je idealno mjesto za lovce na okuse, tzv. genetičke „superdegustatore" koji koriste svoja osjetila kako bi uživali u novim dimenzijama starog i, mnogi bi rekli, božanskoga proizvoda kakvo je pivo.

Uskoro sjedim za šankom, okružen majstorima pivarskoga zanata koji pripremaju točionik, spajaju ga na kegove, diskutiraju pivske stvari. Već uživam, a još nisam ni okusio nešto od njihovih tekućih remek-djela. Moguće da je to samo jedan od onih trenutaka univerzalnog prepoznavanja, mjesta na kojem se ljubav i strast dvoje ili više ljudi sastaje te pospješuje kvantitetu i kvalitetu samoga doživljaja. Ozbiljno, u očima članova Udruge Pivara Sjever može se vidjeti onaj sjaj - indikator koji kaže: „Ovo je ono što volim raditi!". Lista događaja na kojem UPS izlaže radove svojih članova sve je duža, a sve to u svrhu promicanja kućnoga pivarstva kao hobija, širenja znanja i vještina povezanih s kulturom izrade i ispijanja piva. Sama javnost također je zainteresirana, a mnogi su već barem jednom nogom izašli iz svijeta industrijski proizvedenoga piva i stupili u čarobni svijet crafta. U prilog tome ide i sve više članaka i interesa konvencionalnih medija za ovu temu.

Dakle, hoćemo li nešto popiti? U prvobitnoj ponudi bila je APA, IPA te nešto što se zove Gruit. Žeđ je stisnula i imao sam neki dobar osjećaj u svezi ove novotarije. Glavni šanker, majstor pivar Saša, rekao mi je da je to pivo od trava - kamilica, bazga, pelin, majčina dušica, kadulja. Moje tijelo anticipiralo je osjećaj te sam i prije samoga kušanja osjetio neku vrstu voćnog okusa. Saša mi je, vidjevši moj zadovoljni izraz lica, rekao kako se 16. rujna održavaju Dani vrganja u Paki te će on izložiti svoje pivo od vrganja. Ubacio mi je bubu u uho. Uskoro su oči bile uperene u mene, moj prijatelj i učitelj u pivskom svijetu Nikola predstavio me kao novinara koji će nešto napisati o večerašnjem događaju. Pritisak je dobar. Malo zatim već sam upoznavao pivare, a prvi su do mene došli tvorci Gruita, Čale i Cukur. Čale mi je ispričao da su željeli napraviti nešto drukčije, nešto što se inače ne može naći na tržištu. Svi sastojci koje su stavili u Gruit su domaći. Rečeno mi je da ima oko 4.5 - 5% alkohola, a skromno mogu reći da mi se čini da je pivo dobro izbalansirano. Naravno, nekima ne odgovara hmeljasti i voćni okus ovakvih piva, ali to je nešto na što se tijelo mora naviknuti nakon dugogodišnje i sistemske intoksikacije industrijskim pivom. Ispijanje piva spada u kategoriju koju bi Englezi nazvali „acquired taste" ili stečeni ukus.

Nakon ugodnog iznenađenja koje mi je priuštio Gruit, morao sam probati IPU i APU što je svakako dobro za moju aleo dijetu. IPA je puna hmelja, 6% alkohola te malo gorkasta u poslijeokusu (eng. aftertaste). Iskoristio sam priliku te sam jednu od mlađih ljubiteljica piva upitao što misli o ovoj IPI.

„Pivo je pivo. Ne treba se nepotrebno igrati s previše začina i sastojaka."

Kad je to izgovarala, pogledao sam uokolo sluša li netko te sam bio zadovoljan kad sam vidio da su majstori zabavljeni točenjem i promoviranjem piva. No, kako sam i spomenuo, uživanje u domaćem pivu stečeni je ukus. Za ovu mladu djevojku još ima nade. Definitivno se nalazi u dobrom društvu! Ipak, nisu svi izbjegli čuđenje i gunđanje majstora pivara te je tako jedan gospodin donio dvije 0.3 Staropramen čaše i naručio pivo. Pivar Saša uzeo je čaše u ruku i pitao: „Što je sad ovo?" Gospodin naručitelj rekao je kako je čaša samo čaša. Istina, čaša je čaša, a pivo je pivo (logici poznati zakon identiteta), no filozofija domaćega pivarstva zahtijeva neke standarde. Svojevrsna transformacija počinje prvim kušanjem domaćega piva, a otada natrag na industrijsko više nema.

Sad već držeći APU u ruci, tražio sam još mišljenja posjetitelja. Čale i Cukur bit će iznimno zadovoljni kad čuju da je jedan od dugogodišnjih ljubitelja piva pohvalio Gruit kao „eliksir različitih okusa, nešto čega inače nema u ponudi". Da, to je točno to što je Čale naveo kao inspiraciju za izradu Gruita. Eto, uspio si Čale! Jedina pogreška koju sam osobno učinio je to što sam dopustio svojoj nestrpljivosti da me nadvlada te tako prvo probao osebujni Gruit, a tek onda IPU i APU čiji okus je Gruit zasjenio. Prišao sam mladiću i ispričao se što zadirem u privatnost njegove čaše. Pio je IPU te rekao da mu se sviđa hmeljasti okus; ocjena je dvanaest od deset te da mi ima samo još jednu stvar za reći, a ta stvar je citrus. Neki stariji gospodin zadovoljno je mljackao i oblizivao Gruit sa svojih brkova. Ovo je bio pravi raj. Ja sam surfer na oceanu piva.

Gruit je ubrzo nestao, a na njegovo mjesto stavljeno je pšenično pivo. Večer je pomalo odmicala, a nadraženi okusni pupoljci iziskivali su sve više napora da se jedno raspozna od drugog. Moram biti iskren: pšenica mi je sjela jako kiselo. Zato sam opet zatražio mišljenje samih posjetitelja i pivara.

Laičko mišljenje: Nema poseban miris, kiselo kao sam vrag.

Mišljenje majstora pivara
: Prepoznaje se po mirisu s neba, malo vuče na trope, ali fali još više tropskih okusa. Moguće malo prekiselo, ali pšenično pivo općenito mora biti barem malo kiselo.

Budući da smo svi različiti, naša percepcija okusa nužno se razlikuje. Tamo gdje neki ne osjećaju ništa, drugi mogu osjećati sve. To cijelu stvar čini još zanimljivijom i uzbudljivijom.

Poznato mi je otprije da majstori pivari skrivaju svašta čarobno u svojim kegovima i tajnim bocama te se tako tijekom večeri još moglo kušati i egzotično tamno pivo od maline, mladog i perspektivnog pivara Matije Mišaka. Jedna od posjetiteljica i kušačica rekla je kako ne bi nikad pogodila da je pivo od maline da joj nisu rekli. No, osjetila superdegustatora, koliko god bila nadražena, odmah su prepoznala miris i okus maline. Lagano, fino i, ako se smije primijetiti bez da se bude optužen za seksizam, moguće idealno pivo za žene. Tko zna? Možda je mladom pivaru zavođenje žena pivom bila i glavna inspiracija i motivacija za kuhanje ovoga napitka.

Tek kad sam pomislio da smo apsorbirali sve što je predviđeno za večeras, pojavilo se pivo naziva High Hopps koje me opet bacilo u voćni mod, koji osobno preferiram, i još jednom mi potvrdilo da sam na pravom mjestu i u pravom društvu.

Iako mi laskaju kad me predstavljaju kao istraživačkog pivskog novinara, moja struka i glavni interes je ipak nešto drugo. Znam ponešto o estetici i umjetnosti, a iz svega što sam dosad vidio, mogu jasno zaključiti da je pivarenje svojevrsna umjetnost. Majstor pivar, čiji preci su zasigurno bili alkemičari i čarobnjaci, miješa sastojke kao što slikar miješa boje. No, spektar boja nam je poznat te možemo unaprijed znati koje dvije boje će dati neku treću i tako dalje. Isto se za okuse ne može tvrditi.

Pivar, u dimu koji se diže iz grotla lonca, stvara nešto novo i posebno za što nitko ne zna kako će na kraju ispasti. Pogreška i pokušaj su metoda kod svakog učenja, a nakon nekog vremena i iskustva pivar se može približiti nektaru bogova i stvoriti savršeno pivo. Mudrost hmelja i ječma skriva mnoge tajne koje tek treba otkriti. Veselim se daljnjem pivskom istraživanju!

Autor teksta: Borna Kezele

Fotografije: Vida Žagar, Borna Kezele

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Davor Shunk
Davor Shunk
Davor Shunk Bez brkova Strip fanzin Gavran br 12, str. 22

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Hrvatska