Craft nije obrt, nego umjetnost

Reportaže   |   Goran Gazdek, Business&Lifestyle   |   05.08.2017.     1451

 Craft nije obrt, nego umjetnost

Gdje god se u Hrvatskoj uživa u craft pivu dovoljno je samo spomenuti majstora pivara Krešu Marića iz Daruvara pa da se blagovanje učas pretvori u svetkovinu. Pivo je njegov život, ishodište iz kojeg crpi snagu, smisao svega kreativnog i sasvim osobna oda radosti. Malo je ljudi koji se bave onim što doista vole, još manje onih koji se raduju svakom novom radnom danu i koji na poslu istinski uživaju, a da pri tome nemaju etiketu radoholičara.

Zbog tih vrlina, ali i znanja koje nesebično daruje drugima, Krešo uživa golemi ugled i popularnost među craft pivarima, branša ga iznimno cijeni i sve ono što govori o pivu uzimaju s velikom dozom strahopoštovanja. Bio je prvi majstor pivar koji se na kartonskom pakiranju specijalnog jubilarnog piva izravno obratio potrošačima  savjetima kako piti pivo. Zbog doprinosa u njegovanju proizvodnje piva po češkoj tradiciji, održavanju standardne kvalitete respektabilnog brenda  'Staročeško' nadaleko poznatog po korištenju isključivo prirodnih sastojaka spravljanju specijalnih craft piva i organizaciji Sajma nezavisnih pivara koji se održava u sklopu Dana piva u Daruvaru,  Krešo je prošle godine nagrađen  priznanjem 'Čovjek ključ uspjeha', Hrvatske turističke zajednice i Hrvatske gospodarske komore. „Svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svojoj profesiji obogaćuje turističku ponudu i svakom gostu, poznavatelju piva ili ne, na inovativan i jednostavan način približava umijeće i tradiciju proizvodnje piva što ga svrstava u jednog od najboljih interpretatora turističke ponude Daruvara",  piše među ostalim u obrazloženju nagrade.  Ovog će proljeća specijalnim pivom 'Imperial IPA' obilježiti 50 godina života i 25 godina radnog staža što je i povod intervjua za travanjski broj Bissines &Lyfestila.

Zašto pivo?
Pivo je puno više od pića! Još je Hamurabi, sedmi vladar amorićanske dinastije starog Babilona, zaštitio pivo. U Perziji se vojnike plaćalo pivom jer je u to vrijeme bilo vrjednije od zlata. Pivo je bilo jedno od najzaslužnijih za razvoj moderne civilizacije jer nije bilo sigurno piti vodu - u pivu ne može narasti ni jedan mikroorganizam ili bakterija koje je mogla izazvati i smrtonosne posljedice. Ono što malo ljudi zna - James Watt, pokretač  industrijske revolucije, bio je tehnolog u pivovari, a parni stroj je prvu primjenu našao baš u njoj. Mislim da je jedna od najvažnijih karakteristika piva  što ono zbližava ljude, što nam omogućava da se opustimo. Osim dobrih ljudi i dobrog piva ne treba nam ništa u životu. U dobra piva ugrađeno je puno ljudskog rada, a možemo reći da je ugrađena i ljudska duša.
Ne propagiram alkohol, nego uživanje u dobrom proizvodu. Danas je pivo pod prevelikim pritiskom kao alkoholno piće što mislim da ne zaslužuje. To je logična posljedica komercijalizacije koju su napravile velike pivovare, ali craft vraća pivu ono što ono jeste - izvanredan prehrambeni proizvod.
A zašto Pivovara Daruvar?
Treća sam generacija u Pivovari Daruvar, najstarijoj industrijskoj pivovari u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Na istom je mjestu od 1840. godine!  Plzenki tip piva, danas jedan od najraširenijih na svijetu, napravljen je dvije godine kasnije. Već tada su Daruvarčani bili spremni lansirati nešto što je vrlo slično plzenskom pivu. Prvi majstori pivari su bili Česi što se kasnije prenosilo generacijama. Moja mama je Čehinja, djedov brat je radio u pivovari, njihov otac također.
Tradiciju je nastavio očev brat, u pivarskim krugovima vrlo poznati prof. Vladimir Marić koji je najzaslužniji za moje biotehnološko obrazovanje
Još kao dijete sam svakodnevno prolazio pored pivovare, cijelim gradom širio se miris sladovine s hmeljem, a pogled na velike oblake pare koja izlazi iz dimnjaka varionice bio je neizbježan. Formalno znanje o pivu i zvanje inženjera stekao sam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a ono stvarno i praktično u Daruvarskoj pivovari.  Pivo je postalo dio mene i  koliko god sam ponekad poželio otići iz Daruvara to nisam mogao.
Ni jedan grad u Hrvatskoj s industrijskom pivovarom  nije tako čudesno vezan uz svoju tvornicu piva, a građani, bez obzira piju li pivo ili ne, posebno ponosni na pivarsko umijeće.  Kakve to čarobne niti vežu pivovaru i Daruvar?

Daruvar je jedan od rijetkih gradova u kojemu se industrijska pivovara nalazi u središtu grada. Prije pedesetak godina zvala se Građanska pivovara, sladara, ledara, proizvodnja alkoholnih pića i munjara. Davala je kompletnu uslugu u ugostiteljstvu Daruvara i okolice, a dio grada napajao se strujom iz pivovare.  Bila je vrlo važna gospodarska institucija u mjestu, a zgrada energane s kraja 19. stoljeća zaštićeni je spomenik industrijska arhitekture.  Osim toga nema obitelji iz koje netko nije radio u pivovari ili za pivovaru. Tko god je tu došao raditi. raditi želio je ostati i zaposliti svoje dijete. Ljudi koji rade u pivovari vezali su se uz nju, i možda bi mogli pronaći drugi posao, ali ovo im je priraslo srcu. Globalizacijom je pivo postalo veliki biznis pa se danas pivovara muči da bi preživjela. Ovakvi su pogoni u Njemačkoj i drugim velikim zemljama pozatvarani jer nisu isplativi. Međutim, ako je netko nekada davno odlučio ovdje osnovati pivovaru, zadatak pokoljenja je da prenosi iskustva, a misija naše generacije je da je očuvamo i održimo.
Je li i to razlog što se uz osnovni brend bavite specijalnim pivima? Nije li osnovna ideja craft revolucije proizvodnja u malim pogonima i malim količinama?
Ideja je vratiti se korijenima, proizvoditi nešto što se može konzumirati u kratko vrijeme na ograničenoj lokaciji jer to izaziva zadovoljstvo kod potrošača. Teško je u industrijskom mjerilu napraviti tako nešto jer koristimo velike kapacitete, ali  uz puno odricanja i umješnosti uspijevamo raditi 8 vrsta piva u staklu, plastici i kegu.  Međutim, bilo koji proizvod iz naše pivovare, bez obzira koliko kvalitetan bio, neće u potpunosti imati percepciju crafta. Ako nema tu percepciju, ne može ostvariti ni tu cijenu. U našem pogonu je puno skuplje napraviti takvo pivo nego u nekom malom kotlu. Mi smo, kako bi rekla moja baka, ni vrit, ni mimo - negdje između.
Zašto onda to radite? Može pivovara i bez crafta, a Vi bi živjeli mirnije. Što je to Vas pokreće?

Onaj tko je prvi skuhao  jednu od danas razvikanih svjetski marki piva koje se  šepure na džinovskim reklamama i televizijskim spotovima  sad bi se okrenuo u grobu. Zamislite biotehnologa u takvoj pivovari. On nema slobodu izraziti svoju kreaciju, mora paziti na troškove, i ne smije odstupiti od zadanog recepta. Bogu hvala, ja imam tu priliku. Unatoč globalizaciji i strahovitoj konzumerizmu vjerujem da je pivarskoj industriji moguće vratit kreativnost,  a istodobno biti i komercijalan. Cratf nije obrt nego umjetnost, nešto što izlazi iz pivarske duše. Nadamo se da će ljudi prepoznati da želimo raditi i pivo, a ne samo novce.
Jeste li ikada razmišljali otvoriti vlastitu pivovaru, pogotovo sada kad je craft popularan, a tržište nezasitno?

Bilo bi lijepo, ali ja ovo smatram svojom pivovarom. Vjerujem da je svakom čovjeku teško okrenuti leđa onome u što je  četvrt stoljeća ulagao svoje znanje i trud. Kako da se odmaknem od svega toga, od svih tih ljudi? Mi živimo s ovom pivovarom i za nju!
Unutar pivske zajednice uživate veliki rešpekt. Crafteri o Vama govore sa strahopoštovanjem, zovu Vas, traže savjete i mišljenja. Da o Vama pišu mainstream mediji nazvali bi Vas 'kraljem crafta'?
I bio bi to promašaj, nisam ja nikakav kralj. Ima puno ljudi koji su zaslužni za ovu scenu. To je više nekakav evolucijski dio - ljudima sa sijedom bradom i kosom odaje se neko poštovanje. Ti mladi ljudi, koji kreću u avanturu crafta mene oduševljavaju, oni su moja inspiracija. U njima vidim svoju mladost i stvarno im želim pomoći. Vjerujem da sam nekima i pomogao u praktičnom dijelu - kako pivo staviti na tržište, kako da sačuva standardu kakvoću.
U vrijeme kad sam kretao u ovaj posao, kao oni sada, bio sam inženjer koji je pazio na troškove i efikasnost proizvodnje, i nisam se mogao baviti nekim drugim stvarima. Tada su fakulteti još imali veze s industrijom. Kad bi imao neki problem obratio bi si se profesorima s fakulteta, tamo je postojalo neko znanje. Nažalost, takva znanja su se preselila u kompanije gdje se čuvaju i jako je teško do njih doći. Tako da je ova craft revolucija nešto potpuno normalno jer ljudima je bilo dosta toga. Zašto čuvati nešto što je naslijeđe civilizacije? Proizvodnja piva je nešto se u Hrvatskoj mora prenositi na pokoljenja jer mi smo među deset najpivskijih nacija u Europskoj uniji.
Je li craft u Hrvatskoj dosegao vrhunac ili tu još ima prostora?
Prema mojim saznanjima u Hrvatskoj danas ima 35 malih pogona u kojima se proizvodi pivo, a moglo bi ih biti barem 50. Svaki grad veći od 10 tisuća stanovnika trebao bi imati svoju pivovaru kao što je to nekada bilo.
Unatoč popularnosti, pivo se nalazi na rijetkim restoranskim jelovnicima i svečanim menijima. Ugostitelji se prema njemu odnose vrlo diskriminirajuće. Pa i na Danima hrvatskog turizma u Bolu, kada su Vam uručivali nagradu za doprinos pivarstvu nazdravljali su vinom.  Dokle tako?
Do vijeka! Mislim da je to jako teško probiti.  Kad junaci u američkim filmovima dođu kući,  otvore frižider, uzme pivo s twist off čepom i piju ga iz boce. Zašto, pobogu,  pivo piti iz boce kada se tako gubi sve ono što je vrijedno u njemu? A jeste li ikada vidjeli da netko igdje pije vino iz boce? Sponzori tih filmova određuju kako će junaci piti pivo. To je ono što se  s vinom nije dogodilo, ono se nije uključilo u taj konuzmerski lanac. I to je razlog zašto je vino nobl, a pivo za raju. To će se promijeniti kad ljudi počnu cijeniti lokalno.

Oplemenjena piva, barigue s čipsom, kupaža s Tramincem
Eksperimentiranje s raznim okusima i namirnicama kojima oplemenjuje pivo Marićeva je strast. Do sada je skuhao piva oplemenjena orahom, divljom kupinom, metvicom, malinom, višnjom Maraskom, barique pivo sa drvenim čipsom, a zadnji eksperiment je bila kupaža Russian Imperial Stouta s mirisavim Tramincem pod nazivom TRAminskoPIvskiSekT (TRAPIST).

Upute za pijenje piva Kreše Marića

1.     Osjetite bocu. Pivo mora biti hladno, ali ni u kom slučaju ne treba pretjerivati. Idealna temperatura za pivski užitak je od 9 do 12 stupnjeva. Ostavite se mitske predodžbe o 'ledenoj pivi' jer na preniskoj temperaturi nećete moći osjetiti bogatu hmeljnu aromu kvalitetnih piva.

2.     Za potpuni užitak posvetite posebnu pažnju njegovu herbalnom mirisu koji čete najbolje osloboditi tako da osigurate razvijanje bogate pjene prilikom istakanja piva u čistu čašu za pivo. Uz mirisno bogata piva, uvijek mora ići pjena koja se uzdiže i preko ruba čaše.

3.     Nakon istakanja piva u čašu sačekajte trenutak da se miris hmelja potpuno oslobodi. Zatim ispijte jedan veći gutljaj. Za razliku od ostalih pića, pivo se ispija u većim gutljajima kako bi usna šupljina bila ispunjena pivom Osjetite skladan odnos aroma slada i hmelja puštajući da vam pivo prelazi preko jezika i ždrijela.

4.     Puni doživljaj i istinsko uživanje u pivu dolazi nakon dolazi nakon ispijanja gdje se u nosnicama i usnoj šupljini počinje razvijati ugodna aroma hmelja te zaostala bogata gorčina.

5.     Ne zaboravite ponovno provjeriti miris jer se aromatični sastojci slada, a osobito hmelja pojačano oslobađaju tijekom stajanja piva u čaši. Aroma najviše dolazi do izražaja minutu-dvije nakon ulijevanja u čašu.

Prenosimo iz časopisa Businees&Lifestyle Ljeto 2017. 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Žena je jednaka kao pivo – dobro miriši, dobro izgleda i prešao bi preko vlastite majke da je se domogneš.
Homer Simpson

Nacrtaj mi krigl

Abuli-Bernet - Torpedo (Paravan, str 2)
Abuli-Bernet - Torpedo (Paravan, str 2)

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže